Hrvatski domoroci u borbi za preživljavanje

ili još bolje:

nakon bačenih 240 mil EUR, tri tjedna kasnije, euro je opet dosegao razinu od 7,66 kn.

"Srećom" po nas, Vujčić i dalje misli da može sam braniti tečaj euro-kuna i rasprodaje naše devizne rezerve da bi pokušao osigurati percepciju sigurne kune. Ono što vjerojatno i sam shvaća, HNB na ovaj način jednostavno pruža likvidnost kupcima naših eura koji polako ali sigurno smanjuju svoju izloženost u kunama.

Kad se odluči da je pozicija dovoljno velika, onda ćemo vidjeti svu nemoć svake centralne banke u povijesti. Pomislili bi da je dovoljno vidjeti rezultate ogromnog uništavanja štednje u Japanu, Argentini, EU i dobrim dijelom i u SAD-u ali ne - svaka banka očito mora proći svoj ciklus pametovanja.

Pritisak na kunu i ne može prestati nakon svih negativnih trendova u ekonomiji, i mislim da bi HNB ipak trebao razmisliti i o drugačijim scenarijima. Ovako smo osuđeni na skoro probijanje granice od 7,70 kn za jedan euro.

Ma koliko god to nas kasnije koštalo.

Oznake: HNB, tečaj, kuna

Tok novca je zanimljiva pojava. Barem meni. Zato i pišem ovdje sam sa sobom.

Američka centralna banka polako nastavlja sa procesom smanjivanja...Hm.

Ajmo jednostavnije.

Ameri sami sebi kupuju državni dug preko svoje centralne banke već dulje vrijeme, cca 850 milijardi dolara godišnje. Ta cifra se polako smanjuje, pa dolazi do preljevanja novaca iz tržišta u razvoju nazad u američke obveznice (centralna banka manje kupuje pa cijene malčice i padaju pa su prinosi odmah nešto viši).

Tržišta odmah reagiraju, s obzirom na visoki rast burzovnih indeksa malo je velikih kompanija koje imaju dividendni prinos viši od 4% pa s rastom prinosa na obveznice (koje se gledaju kao da su bez rizika), normalno je da napokon krene korekcija indeksa.

U međuvremenu, cijeli taj proces i dalje ne donosi promjenu u kvaliteti života ikoga od nas. Cijeli proces funkcionira samo za sebe, nejednom sam pročitao da 99% poslova na Wall Streetu zapravo nebi trebalo ni biti odrađeno.

Burze rastu, valute padaju, posla nema.

Živimo u državi koja nema mogućnost stvaranja novih količina novaca kao ameri (jer bi nam se raspala kuna), koja nemože podići za bitne postotke prihode od turizma (jer bi političari ipak trebali nešto i smisliti), koja nije u stanju organizirati kvalitetniji pristup novcima EU (jer političarima to zapravo i nije interes).

Ostaje na nama da se snađemo. Moja trkeljanja po burzi mogu pomoći, ali znam koliko je to opasna igra pa se maksimalno suzdržavam.

Iz tog razloga razmišljam o pokretanju novog procesa, u duhu ovog bloga. Ne pametovanju o nesposobnosti političara, već nešto da pomogne ljudima da pomognu sami sebi.

Ništa duhovno u hipi smislu, nažalost novac je osnova cijele priče.

Dok to još malo ne posložim čitamo se i dalje ovdje, ali s vremenom selim ovaj blog na zasluženo mjesto: svoj sajt.

Umicore, Euronext, 33,45 EUR.

+3,8%

LINIĆ PORUČIO IZ BRUXELLESA 'Znamo kako ćemo spasiti proračun. Objavit ćemo ovoga tjedna!'

Da vidimo alternative:

1) krađa mirovina (to su ipak naši novci)
2) veći porezi
3) dodatno zaduženje

Sretno svima.

Ponekad zaboravim da je osnovni problem naše države nepostojanje kapitala za ulaganje. Te milijarde na štednima računima i u mirovinskim fondovima je očito kikiriki. Cca na razini javnog duga.

S druge strane, od pametnih ideja u društvu neznam koju bi rađe podržao.

A tek organiziranost države u podršci malom poduzetništvu? Bolje je ne pisati o tome, mogli bi se opustiti.

Porezna politika? Oličenje razuma i stabilnosti ministra financija.

Popratne djelatnosti (javni bilježnici, odvjetnici, ...). Nimalo ludila u svemu tome. Normalno je da jedna usluga u Istri košta 4.000 kn, a u Osijeku 2.000 kn.

I zato, s radošću podržavam Linićevu želju da mi otme moju mirovinu i ne završi u zatvoru zbog toga. On i njegov nećak Kim Jong Un su svijet podarili svojom nazočnošću i pameću. S radošću bi legao na pod pred njima, da ne sprljaju cipele dok prelaze lokvu. Kćer da imam, rado bi je Liniću podario kao naučnicu. Sinovi nek čitaju njegov CV kao Bibiliju.

Nadam se da ova muka neće još dugo trajati.

Liniću, sram te bilo. Milanoviću, također.

Umicore, Euronext, 32.20 EUR

Već neko vrijeme pričam o tome da će nam Linić ukrasti mirovine (zadnji put ovdje) i naravno da nije razočarao.

Prenosim sa jutarnji.hr:

"Ako štednjom preko navedenih reformi i gospodarskim rastom ne postignemo potrebno stabiliziranje državnih financija, ozbiljno ćemo razmotriti pitanje uplata u drugi mirovinski stup, barem na privremenoj razini."

I sve to lagano umotano u prijetnju bankama da mirovinci moraju ulagati u projekte države ako žele i dalje ubirati novce od upravljanja tim novcima. Ali jasno je da će se na kraju taj novac pokupiti, jer država nema kune u proračunu.

Čak i nebi imao ništa protiv, da dobar dio prošle Vlade nije završio u zatvoru. Ovako sam siguran da se iza velikih investicijskih projekata i još većih riječi, krije samo želja za ubiranjem 10% ukupnog iznosa investicije.

Ostatak Linićevih trabunjanja neću ni komentirati. I mom petogodišnjem sinu je jasno da je Linić u nekoj drugoj dimenziji.

Umicore, Euronext, 34,1 EUR, +8,2%

Kad živiš u državi u kojoj te u banci uvjeravaju da ne možeš podići više od 4.000 kn ukupno u jednom danu, a u novinama čitaš da su likovi podizali po 7.000 kn na 30 bankomata svakodnevno, i tako isisali milijune kuna iz firme, zapitaš se da li ćeš na kraju biti kao jedan od onih Židova koji nisu pobjegli iz Njemačke do 1939. godine.

Samo da ne bude rata.

Kako drugačije opisati Hrvatsku danas?

HNB je od početka krize do danas "oslobodio" (omogućio bankama da plasiraju) cca SEDAM milijardi eura (link, link). To vam je cca 1.500 eura po stanovniku RH. Nadam se da ste se dobro najeli s tim novcima?

Niste?

Zanimljivo.

A svejedno, to je maksimum što su naši "genijalci" u Vladi i HNB-u uspijeli smisliti u posljednjih ŠEST godina.

Naravno, taj novac je iskorišten za kredite. Po grafikonu Hrvatske udruge banaka (plava crta), ukupni plasmani (krediti) hrvatskih banaka rasli su do 2012. godine, kada započinje sadašnji pad koji toliko ubrzava porast nezaposlenih građana u posljednje vrijeme.



Zanimljivo kako se malo tko zapitao čemu svo to otpuštanje kredita. Ne zanima me kome su dani ti novci, očito je da su novci plasirani i privredi i građanima i državi. Ali očito je da su novci plasirani totalno retardirano, bez ikakvog utjecaja na kvalitetu života svih nas. Fascinira me to bacanje novaca kroz prozor, ili u vatru - koja god slika vam je draža.

Nije posao HNBa da potakne rast u državi, to je jasno. Njihov posao je pružiti dovoljno novaca na raspolaganje da se nešto pokrene. Ali gdje je pamet da se taj isti plasman novaca zaustavi kad se vidjelo da ovo nigdje ne vodi? Oni imaju uvid u kretanje novaca kroz državu takoreći na dnevnoj bazi. Nastaviti ovakve poteze samo zato da bi novac financirao izvoz nekih drugih država, to mi je u najmanju ruku retardirano.

Postoji i argument da bi se stanje u državi dodatno upropastilo da nije došlo do tih ubacivanja novaca u sistem. Jer, danas nam je toliko bolje nego prošle godine, pa je to argument?

HNB, kao i Vlada, je direktno odgovoran za naše uporno opiranje suočavanja sa stvarnošću. Šest godina od početka krize nismo prekinuli negativan trend u gospodarstvu, ovo je kao da nas u srednjem vijeku pokušavaju izliječiti tako što nam puštaju krv. Ali od doktora iz srednjeg vijeka mogli smo očekivati da će to puštanje krvi u jednom trenutku zaustaviti.

Od ovih danas možemo očekivati da će nam puštati krv unedogled, dok ne iscijede i to malo što je imamo.