Hrvatski domoroci u borbi za preživljavanje

"Ministar Grčić izjavio je jučer da 'rejtinzi padaju po inerciji', pa u slučaju pada hrvatskog rejtinga ne treba očekivati rast kamata na državne obveznice, dok poznati investitor Nenad Bakić, koji je u intervjuu za Radio 101 otkrio da ga vlast zove za neformalne savjete, tvrdi da je rejting precijenjen jer predstavlja gledanje unazad. " . tportal


Ove izjave kao da dolaze iz svijeta u kojem hodamo po zlatom popločanim ulicama i tražimo nekoga da nam pokloni mozak. S obzirom da je nama svejedno kupujemo li BBB- obveznice, ili AAA obveznice, definitivno nam treba mozak.

Jer, ako BBB- obveznice nose 6,66% (link) tko to lud kupuje AAA obveznice koje nose 1,96%!? (link)

Ako rejting nije važan onda bi svi fond manageri koji radije kupuju Njemačke obveznice trebali dobiti otkaz. Iz jednostavnog razloga što su propustili svojim poslodavcima i ulagačima ostvariti što je veću moguću dobit. (O tome koliko je inteligentno nekome dati otkaz jer je ostvario nedovoljan profit pisati ću jednom u budućnosti.)

Zanemarimo na trenutak da veliki dio investicijskih i mirovinskih fondova te osiguravajućih društava predstavljaju najveći dio kupaca državnih obveznica. Zanemarimo i to da velik dio njih imaju zakonima definirane minimalne kreditne rejtinge obveznica koje kupuju.

Njihova kupovna moć je zapravo toliko mala, da njih možemo zaobići. Recimo, samo američki osiguravatelji imaju portfelj veći od 3.000.000.000.000 USD. Zanemariva svota, zar ne?

Ono što ne možemo zanemariti je rizik. Rizik od neispunjavanja obaveza je velikoj većini vas itekako poznat. Kad ste dizali kredite za kupnju stanova i automobila, trebali ste priložiti svakakve papire, prikupiti jamce i sudužnike te se životno osigurati. Razlog tome je bio to što ste vi RIZIČNI. Nigdje ne piše da vam je posao zagarantiran. I zato se banka osigurala.

Kod država je situacija (kao) malo jednostavnija. Navika tržišta je da sve države svoje obveze ispunjavaju. Osim Rusije (bankrotirala 1998. godine), Ukrajine (1998. i 2000.), Argentine (2001.), Paragvaja (2003.), Urugvaja (2003.), Ekvadora (2008.), Venezuele (2004.), Indonezije (2000. i 2002.). Vodite računa da sam naveo samo veće države, i to za posljednjih 15tak godina. (Wikipedija nas ima na listi u razdoblju 1993. do 1996. godine.)

Sada vam je možda malo jasnije da države ipak odlaze u bankrot.

(Island i Irsku ne spominjem pošto je njima bankrotirao bankarski sustav, koji je u ponor odvukao cijelo gospodarstvo. To je ipak (malo) drugačije nego gore navedene države.)

Rejting odražava mišljenje kreditne agencije o kreditnoj sposobnosti izdavatelja obveznica. Ova rečenica je jako bitna, i govori dovoljno svakome, osim političarima. Ponekad ćete čuti da su agencije prespore u promjenama rejtinga. Kada bi se pitalo ljude koji žive od kupoprodaje na tržištima kapitala, rejtinzi bi se trebali mijenjati barem svaki radni dan. To vam je dovoljni pokazatelj da agencije svojom „usporenošću“ ipak rade dobro.

Sastavni dio utjecaja rejtinga je upravo kamatna stopa na obveznice države. Njemačkih 1,96% u odnosu na naših 6,66% ili Portugalskih 13,64% govore više od bilo kakvog rejtinga. Samo treba razmisliti o tome, i donijeti svoj zaključak.

Političari ne vole rejtinge iz jednostavnog razloga: uspoređujući razdoblja unazad nekoliko godina i danas, mišljenja su da im je najveći problem percepcija tržišta koje sada misli da oni neće moći ispuniti svoje obaveze.

Ono što oni ne razumiju jest to da je percepcija bila pogrešna, ali u onom razdoblju kad je rejting bio visok! Kad su izdavali obveznice kao na traci, nije ih tržište kupovalo jer je vjerovalo Sanaderu. Obveznice su se kupovale jer je novaca bilo doslovce na bacanje, banke su se raspametile u potrazi za zaradom i smanjile su svoje kriterije za procjenu rizika. Kad su došle sebi (i nakon nekoliko tisuća milijardi dolara upumpanih u sistem), objektivno su pogledale oko sebe i velik dio gospodarstva je ostao bez izvora financiranja.

U sličnoj situaciji je i Hrvatska. Tržište nas je objektivno pogledalo: imamo deficit u proračunu, deficit u odnosu uvoz-izvoz, i još nam na naplatu dolaze krediti iz prošlosti. Izrazito smo ovisni o raspoloženju tržišta da bi mogli izvršavati naše kreditne obaveze, i zbog nestabilnosti financijskog sustava danas (mogući gubitci na plasmanima Grčkoj, Portugalu, Irskoj, Italiji, Španjolskoj) stvoreno je nepovjerenje prema našoj kreditnoj sposobnosti. Otuda niži rejting i više kamatne stope na kredite.

I zato je taj prokleti kreditni rejting toliko važan. Neka vam smjer kretanja kreditnog rejtinga države u kojoj živite bude pokazatelj koliko slobodni možete biti sa vašim novcem. Dokle god nam rejting pada, nećete vidjeti niže kamate na vaše kredite.